Kako pružiti podršku djeci u periodu zdravstvene krize

Ovih dana mnogi će se od nas naći u situaciji da će na jednoj novoj emocionalnoj, ali i organizacijskoj razini osjetiti trenutačnu društvenu krizu proizašlu širenjem COVID-19 virusa u Europi. O ovoj situaciji svakako je potrebno, u krugu obitelji, otvoriti razgovor o situaciji i pružiti djeci informacije, priliku za postavljanje pitanja kao i za podršku koju mogu pružiti primarno roditelji.

Prije svega, roditelji bi trebali saslušati djecu, posebno ako su zabrinuta i odgovoriti na njihova pitanja prilagođavajući odgovore njihovoj dobi. Ne zasipati ih s previše informacija. Potaknuti ih da izraze svoje osjećaje i razgovaraju o tome kako se osjećaju. Razgovarati s njima o različitim reakcijama i objasniti da su to uobičajene reakcije na izvanrednu situaciju.

https://malivrtuljak.hr/2020/03/25/slikovnica-o-koronavirusu/

Na stranici https://www.unicef.org/croatia/ možete pronaći puno sadržaja za djecu i roditelje te korisnih informacija o trenutnoj situaciji.

Upute za roditelje:

1. Djeci je potrebno objasniti zašto pojačano pazimo na higijenu, a ne samo nametnuti pravilo iz straha i panike bez objašnjenja jer tada djeca zapamte paniku i strah, a ne i razlog, odnosno objašnjenje. Dakle potrebno je reći da postoji virus koji se zove COVID-19, koji se brzo širi zbog čega pokušavamo sve što možemo da ga u tome spriječimo. Kako znamo da se širi preko ruku, kašljanja i kihanja potrebno je posebno paziti na pranje ruku i način na koji kašljemo i kišemo. Pojasniti možete ovako:

 Usmjerite djecu na dobre zdravstvene navike kao što su pokrivanje usta i nosa pri kašljanju i kihanju i često pranje ruku sapunom i vodom.

 Osmislite pjesmicu koja traje dvadesetak sekundi koju djeca mogu pjevati dok peru ruke kako bi mogla znati jesu li dovoljno dugo prala ruke.

2. Nemojte se pred djecom praviti da niste zabrinuti i negirati ili umanjivati problem. Djeca znaju prepoznati roditeljski strah i paniku jer je to jedan od njihovih osnovnih bioloških mehanizama preživljavanja. Zbog toga je važno razgovarati o osjećajima, umjesto prikrivati ih. Ako ih prikrivamo i umanjujemo djeca znaju da nešto nije u redu, ali ne znaju prepoznati što ne valja i to može dovesti do još većeg straha, posebice u mlađe djece. Također, pokazujući pred djecom vlastite emocije roditelji modeliraju djeci kako izražavati emocije i kako se nositi s njima – osobito onima koje su neugodne i intenzivnije i većina nas ima poriv pobjeći od njih.

 Recite djeci da ste zabrinuti, ali isto tako i da upravo zbog toga radite sve što možete kako bi zaštitili sebe, njih i bližnje. Ponovite im što sve činite (higijena, smanjeni socijalni kontakti, izbjegavanje javnih zatvorenih prostora) upravo zato što želite postupati odgovorno.

 Razgovarajte s njima o tome na koji način se možemo umiriti kada smo zabrinuti – uživati u nekoj omiljenoj aktivnosti, igrati se, razgovarati s prijateljima, gledati ili slušati nešto opuštajuće i smiješno, zezati se i smijati, čitati, vježbati…

 Imajte na umu da već to što imenujemo svoje emocije i govorimo o stvarima koje ih potiču, pomaže da reguliramo sebe i da se osjećamo stabilnije.

 Normalizirajte djeci situaciju. Recite im da je normalno da smo nekada zabrinuti i zbog toga oprezniji i da su to osjećaji koje svi ljudi, pogotovo u ovakvoj situaciji, imaju. Strah je korisna emocija koja nam pomaže da se čuvamo i zaštitimo od neugodnih i potencijalno za nas opasnih situacija.

3. Informirajte prvenstveno sebe pa onda djecu. Informacije tražite na relevantnim izvorima poput stranice Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

 Provjerite što su djeca čula o virusu u vrtiću od prijatelja, ali i od odraslih. Svakako vi inicirajte razgovor s njima jer, pogotovo ukoliko uoče vašu uznemirenost, djeca to neće učiniti sama.

 Razgovor je najbolje započeti provjeravajući najprije što dijete već zna i s kakvim informacijama se već susrelo. Ispravite netočne informacije koje djeca imaju, recite im da to što od nekoga čuli ne znači nužno da je točna informacija.

 Prilikom davanja informacija važno je voditi računa o djetetovoj dobi, emocionalnoj i kognitivnoj zrelosti, ali i djetetovim osobitostima i dosadašnjim iskustvima. Najbolje je dati odgovor koji je činjeničan i kratak, a djetetu pružiti priliku da pita dalje. Predugački odgovori zbunjuju (pogotovo malu djecu) i preplavljuju ih informacijama koje oni ne mogu odmah usvojiti i proraditi. Npr. možete reći nešto poput: „virus je sitno, sitno biće od kojeg se možemo razboljeti“, „zove se COVID 19“, „od njega kašlješ i imaš temperaturu“…

 Ako ne znate odgovor na neko pitanje recite to djetetu i recite da ćete saznati pa odgovoriti na pitanje.

4. Dogovorite s djecom kako će izgledati dani kada ne idu u vrtić.

 Pitajte njih što bi im pomoglo i trebalo da se osjećaju mirnije.

 Dogovorite kako ćete komunicirati ako ste vi na poslu.

 Posvetite dio dana prepričavanju toga kako je svima prošao dan, napravite zajednički obiteljski crtež, pjesmicu, vic, vježbu dana.

 Osigurajte djeci dovoljno vremena i prostora za spontanu i nestrukturiranu igru.

 Možete dati djetetu i neku bilježnicu u koju će bilježiti i crtati sve ono što bi željeli podijeliti i raditi s prijateljima, a sada ne mogu.

 Iskoristite vrijeme kod kuće za sve one stvari koje ste dugo željeli ali ne stižete: izvadite društvenu igru koju ste već neko vrijeme htjeli naučiti igrati, pogledajte crtani film koji je djeci najdraži, slušajte priče za djecu (možete ih naći na YouTubeu), naučite djecu nešto što volite raditi, pričajte im o tome kako je bilo kada ste bili djeca…

5. Izbjegavajte kontinuiranu izloženost medijskim sadržajima.

 Pokušajte se ograničiti na informiranje samo dva do tri puta dnevno.

 Izbjegavajte TV i radio kao stalnu zvučnu kulisu u prostoru u kojem boravite jer to su sadržaji koje će čuti i djeca.

 Izbjegavajte telefonske razgovore o virusu pred djecom i vodite računa o tome da vas djeca slušaju i onda kada mislite da ste se izolirali (primjerice igraju se pa vi razgovarate u drugoj sobi). Pogotovo ako vide da ste uznemireni, potrudit će se da vas čuju.

 Ukoliko djeca i čuju neku uznemiravajuću vijest razgovarajte s njima o tome, stavite stvari u kontekst i objasnite im njima primjerenim rječnikom.

 Zajedno s djecom možete osmisliti metode kontrole za bivanje online jer i odrasli se trenutačno teško suzdržavaju. Primjerice namjestite kuhinjski timer na desetak minuta pa ugasite mobitele kada zazvoni, pustite dvije tri omiljene pjesme i kada završe ugasite mobitele i slično. Pokažite djeci kako se disciplinirati jer oni to uče od vas.

6. Činite ono što vama pomaže kada vam je teško. Na taj način podučavate svoju djecu vlastitim primjerom o tome na koji način biti podrška samome sebi i kako tražiti podršku od drugih. To je vrijedna lekcija i inače u životu, a korisna je upravo sada. Zadržite što je moguće više svoje obiteljske rutine (poput rituala spremanja na spavanje, zajedničkih obroka, kućanski zadataka i sl.), kućnih pravila i načina na koji se družite i provodite vrijeme kada ste zajedno. Sve ono što je poznato pomaže i daje osjećaj sigurnosti u situacijama koje su nove, nepoznate i neizvjesne.

U kriznim situacijama iznimno je važno da odrasli zadrže hladnu glavu, zaključke donose isključivo na temelju relevantnih izvora informacija (Hrvatski zavod za javno zdravstvo) te da s djecom dijele isključivo provjerene informacije i što oni mogu činiti kao dio prevencije.

Literatura:

1. UNICEF (2020). Koronavirus: upute za odgojitelje, učitelje i nastavnike. https://www.unicef.org/croatia/price/koronavirus-upute-za-odgojitelje-ucitelje-i-nastavnike

2. Puhovski, S. i Ćosić Pregrad, I. (2020). Kako pružiti podršku djeci u periodu zdravstvene krize. Web stranica Zagrebačkog psihološkog društva: http://zgpd.hr/2020/03/14/kako-pruziti-podrsku-djeci-u-periodu-zdravstvene-krize/